Opis
Tako je govorila Alma svome Jose Angelu, dok je ležao u komi. “Ako je vrijeme da odeš, ne brini za mene. Kao što sada držim tvoju ruku, pamtit ću svaku crtu tvoga lica i doticati te svojom dušom. U svakom otpalom listu, dok budem prolazila parkom, ću prepoznati tvoje poruke. U svakoj mojoj čežnji će biti dio i tvoje čežnje, u svakom danu će me pratiti tvoja svjetlost i u svakoj noći bez zvijezda ću u mojoj duši svijetliti tvoja duša.
Ako moraš, da odeš, molim te idi danas, dok sam uz tebe, dok nikoga nema, da ne vide tugu u mojim očima, ali radost u srcu, jer sam doživjela uz tebe, ljubav ne vide tugu u mojim očima, ali radost u srcu, jer sam doživjela uz tebe, ljubav svoga života.