Opis

Kada se djed navečer vratio, u kući nije bilo nikoga. Suncokreti su sjajili na krovu, zvjezdice su svjetlile na nebu, a na ljuljački iza kuće su sjedili baka i Mačak Mao. Zagrljeni, kao dva najbolja prijatelja. Kada je djed ugledao kako baka sjedi zagrljena s mačkom, usta su mu se razvukla u osmijeh. Mačak Mao je dva puta rekao mrnjau, polizao svoju desnu i lijevu mrlju u obliku srca na leđima i visoko poskočio. “Sada će te, bako Anka Pomagalka, čuvati djed. Ja mogu otići,” glasno je uzviknuo i nestao u noći.